Klek- selo pitomih ljudi, osebujne prirodne ljepote i bogate historijske ostavštine…

Ekipa našeg portala jučer je boravila u selu Klek, na jugu naše općine. Selo je smješteno na nekih 700 metara nadmorske visine, desetak minuta od magistralnog puta M 16.2., a dolazi mu se brdovitim, ali dobro uređenim asfaltnim putem. Samo selo je specifičnog položaja. Cijelim krajem dominira Vihar ili Klečka Stijena, dio visokog krečnjačkog platoa. Prema zapadu i jugu se taj plato završava vrlo strmim (okomitim) otsijekom. Pod njima je manja ravan Polje. U strani ispod Polja, prema zapadu, su kuće sela Kleka. Ispod sela nastaju potoci i kose vrlo strmih strana.

U Kleku su nas jučer dočekali pitomi mještani ovog sela, koji su nam obezbijedili i put do samog vrha čuvene Klečke Stijene, koja je smještena na 1154 metra nadmorske visine. Zajedno sa našim jučerašnjim „vodičima“, Fadilom Marićem, Ibrahimom i Memsudom Hodžićem, inače mještanima sela Klek, posjeli smo u frezu, nešto poput scene iz kultnog filma domaće produkcije „Nebo iznad krajolika“. Naše prevozno sredstvo, pod upravljačkom palicom našeg Ibrahima nas je, iako nismo bili nimalo lagan teret, uspješno dovezlo do samog vrha ovog kamenog masiva.

Naime, do vrha se može doći makadamskim putem iz sela, i to za nešto više od 30-ak minuta vožnje. Mi smo svoj jučerašnji put iskoristili za ugodno ćaskanje, a naši domaćini su nam srdačno objašnjavali i nastojali približiti sve zanimljivosti na koje smo usputno nailazili. A zanimljivosti na putu prema vrhu Klečke Stijene ne nedostaje, naprotiv. Na samom početku puta, nedaleko iznad samog sela, pored lokalnog mezarja, s obe strane puta nalazi se na desetine kamenih stećaka, koji čine samo jedan dio nekropole, koja je razgranata cijelim selom i koja mu daje posebu čar i historijsku dimenziju. Cijelim putem se daju primjetiti kameni ostaci, koji ukazuju na postojanje određenih građevina iz davne prošlosti, a koji uz već spomenute stećke čine veoma zanimljivu građu za potencijalna arheološka istraživanja. Nažalost, ovaj lokalitet još uvijek nije značajnije istraživan, a o njemu se nađe tek poneki trag tinte, pokoja fotografija ili video uradak. Pogled koji se rasprostire na sve strane približavajući se samom vrhu stijene, priča je za sebe. Gdje god da se okrenete ima se šta za vidjeti, a sve to iz prikolice, našeg jučerašnjeg „vozila“ izgleda još zanimljivije i fascinantnije. Pri samom vrhu zatiču nas prostrane livade, neke friško pokošene, neke blago zarasle, ali svejedno prostrane i lijepe. Sretosmo i par mještana, koji na „ugodnih“ plus 35 Celzijusa kupe sijeno, zaštićeni „Sombrero šeširima“. Zastadoše na kratko, nazvaše nam srdačni selam i nastaviše „svojim poslom“, a mi „svojim putem“, ka vrhu, koji je sada već vidljiv okom i do kojeg nam ostade još 5,6 minuta vožnje.

A onda, Eureka… Naš dobri Fadil, sebi svojstveno kroz osmjeh, s neizostavnom cigaretom u rukama veli: „Momci stigli smo, ne prilazite preblizu, da vas ne bih sakupljao u podnožju sela!“ Shvatili smo poruku, a kad smo se baš primakli ista nam je bila i potpuno jasna. Bajkovit, ali istovremeno pogled koji ledi krv u žilama. Zamisli, gledaš Ramsko jezero, a ono ispod tebe, gledaš sela u daljini, kućice k’o mravi, visina, daljina, brda, planine, šta sve ne… Mi Fadila ipak ne poslušasmo, jer nismo mogli odoljeti. Prišli smo do samog ruba stijene, sjeli i zadivljeno gledali, na sve strane, dok nam je on objašnjavao ono što vidimo. Priča nam kako se nekoć jedan mještanin, njihov zemljak spustio niz ovu zastrašujuću liticu, i tako realizovao svoju, kako kaže dugogodišnju ambiciju. Pogledam dolje niz stijenu, ne mogu da povjerujem da je čovjek uspio, da je preživio, da je smogao hrabrosti, ali budući da mi je Fadil to ispričao, ne mogu da ne povjerujem, iako je zaista zastrašujuća i sama pomisao.

Nakon što smo poprilično fino „oturisali“, došao je red da svoj posao obavi i naš vrijedni drug, dron marke Phantom, kojeg smo „poveli“ kako bi nam i on „svojim očima“ ispričao priču o čuvenoj Klečkoj Stijeni. O njegovim impresijama Vam nećemo pisati, već ćemo Vas prepustiti uživanju u VIDEO-REPORTAŽI, koju smo također pripremili, a koju možete pogledati klikom na označeni link.

Da bi jučerašnji dan bio potpun, ponovo su se potrudili naši domaćini, koji su na platou Klečke Stijene, u hladovini pripremili roštilj, piće, domaće- Klečke krastavce, te najvažnije od svega srdačnu, bosanskim humorom i pošalicama dekorisanu besjedu. Na 1154 metra nadmorske visine, kapacitet pluća se u dobroj mjeri poveća, a Boga mi, kod nas se povećao i apetit, pa su tako od bogato pripremljene trpeze ostali samo tragovi, pokoja košćica i pokoji komadić hljeba, tek toliko da se i lokalni psi i mačke ne nađu potpuno zapostavljenim.

U povratku samo se podijelili u dvije grupe. Naš šofer Ibrahim i njegov mlađi brat Memsud su se vratili našom vrijednom „limuzinom“, istim putem kojim smo i došli, a mi smo pod vodstvom našeg Fadila do sela sišli „prečicom“, stazom kojom se kako kaže nekada u većoj mjeri, a danas mnogo rijeđe na plato stijene istjetravala stoka. I ovaj dio avanture je bio jednako zanimljiv. Niz strme, stjenovite gudure, pažljivo smo se spustili do Polja, na kojem su nas baš kao i na vrhu platoa dočekale prostrane livade, plastovi sijena, bašče s nasadima paradajza, luka i drugih kultura, po čijem je kvalitetu ovaj kraj vijekovima poznat.

Tako smo napravili svojevrsni krug, vrativši se na početnu tačku, središnji dio sela Klek, gdje je došao red na drugu epizodu avanture s dronom. Preletjeli smo selo nekoliko puta, a budući da se veliki dio mještana nikada nije susreo s ovom vrstom tehnologije, mnogi su mislili kako su se „pustile“ nečije pčele, koje neki od mještana ovog kraja uzgajaju. Naša „pčela“ je napravila snimke Kleka iz zraka, a isti su u našoj VIDEO-REPORTAŽI, koju ste već pogledali.

Tu se naša jučerašnja ekspedicija i završila, uz srdačne pozdrave sa našim domaćinima i ostalim mještanima, koji su nam se zahvalili na dolasku, izrazivši želju da nas uskoro ponovo ugoste. A budući u kolikoj mjeri smo ostali fascinirani, naš skoriji povratak na istu adresu je samo pitanje trenutka.

TEKST: Muamer Kukić

FOTO-VIDEO: Jasmin Đuliman

error: Content is protected !!