Neobična priča budućeg hadžije…

U danima kada se više od 1.500 hodočasnika iz Bosne i Hercegovine užurbano priprema za obavljanje hadža, nije naodmet izdvojiti jednog od njih, zbog neobičnog spleta okolnosti koje ga vode na časno putovanje.

Hamdo Vila je vitalni starac iz prozorskog sela Tošćanica. Rođen je sredinom Drugog svjetskog rata i cijeli život proveo je u rodnom selu. Oženio se i sa svojom voljenom suprugom Merkom, koja već nekoliko godina nije među živima, dobio petero djece. Živio je pošteno i nenametljivo, od rada svojih ruku, trudeći se pri tome da bude od koristi i drugima.

Roditelji su Hamdi usadili veliku ljubav ka svojoj vjeri koju je on uvijek posebno volio i isticao. Štaviše, već sa punoljetstvom, Hamdo se aktivno uključio u džematski odbor, starajući se tako o vjerskom životu i aktivnostima na tom polju. Dakako, u određenoj vremenskoj fazi takav angažman i nije bio baš zahvalan, ali ga to nije pokolebalo. Hamdo to objašnjava ovako:

„Rano sam ostao bez oca pa sam, na neki način, odrastao kao siroče. U Tošćanici tada nije bilo organizovanog mekteba kao što je to danas. Kako smo, onda, učili o vjeri? Išli smo kradom pred učevnije ljude u selu. Nisu oni bili hodže nego vjerski učevni ljudi kojih je u nas uvijek bilo. Oni su nam kazivali sure, namaze, šarte… Tako se učilo o vjeri. Tako sam i ja pred dvojicom starih komšija naučio sve što danas znam. E, tad sam rekao sebi da ću se uključiti u džemat i da ću učiniti sve što mogu da moja djeca uče o vjeri pred hodžama. Kad nisam mogao ja, nek bar naša djeca mogu.“

Nekad je bilo drugačije

Tošćanica u to vrijeme nije imala džamiju niti bilo kakav vjerski objekat. Ramazanske aktivnosti obavljane su po privatnim kućama, ali je i tu bilo neugodnosti.

„Ma kakvi! Vazda je bilo nekakvih trzavica, ali smo svaki ramazan ipak obavljali vaktove. Tada smo morali miliciji podnijeti zahtjev da nam se dozvoli da u određenoj prostoriji klanjamo teravije. Oni bi, zatim, poslali inspekciju koja je davala svoju ocjenu. Šta su tražili? Pa, otprilike to da prostorija mora biti adekvatna za te aktivnosti i da ima zaseban ulaz. S tim nismo nikad imali problema, ali smo redovno morali pisati zahtjeve i čekati mišljenje inspektora. Tako je bilo jedno vrijeme. Kasnije je i nama počeo dolaziti hodža da uči djecu. Išle su pred hodžu i žene, pa i ljudi, a ne samo djeca“, priča Hamdo.

Tošćanica je tokom protekle agresije na BiH spaljena a stanovništvo protjerano. Povratkom na svoja ognjišta i obnovom privatne imovine, javila se inicijativa da se sagradi i džamija. U početku se to činilo nemogućom misijom, ali je na kraju ipak sve uspješno realizovano. Naravno, na čelu je i ovaj put bio Hamdo Vila.

„Hvala Bogu, napravili smo i džamiju. Vidjeli ste kako je lijepa lokacija na ulazu u selo. Ono je sve bila jedna velika šikara i najprije smo dovodili bagere da sve to razgrnu i pripreme za radove. Malo pomalo i uspjeli smo. Nije bilo lahko. Trebalo je naći pare. Ovdje narod slabo živi i slabo zarađuje pa smo morali ići dalje. Obraćali smo se imućnijim ljudima, tražili smo pomoć na sve strane, u mnogim džamijama su nam postavljane sergije. Puno smo zahvalni svima koji su pomogli. Ozidali smo i pokrili džamiju a onda nam se ponudio naš Jusuf Piralić da on uradi munaru. Tako je i bilo. Evo, vidjeli ste, i danas smo imali akciju oko džamije. Vazda se nešto treba dorađivati, ali smo sretni jer imamo svoju džamiju. U njoj je i mekteb, a odmah do nje je i gasulhana. Prilaz džamiji je vrlo lijep, a dvorište prostrano. Puno se truda uložilo, ali se isplatilo.“

Četiri decenije na čelu džemata

Raditi s narodom nije nimalo lagano iskustvo. To svjedoči i Hamdo koji je, usput rečeno, više od četiri decenije na čelu svog džemata:

„Nije bilo lahko ali sam navikao na to. Svih ovih 40 i više godina sam predsjednik džemata, ali i blagajnik. Najvažnije je imati i voditi urednu evidenciju. Svaka uplata, kolika god bila, mora se evidentirati i ljudima opravdati. Uvijek sam radio tako i, hvala Bogu, nikada nisam imao problema. Ljudi to nekada ne shvataju. To nije moj novac nego novac džemata. Eto, kada je trebao biti otvor džamije i kada su se mnogi uhvatili za glavu kako ćemo to izmoći, ja sam im predočio novac koji sam dugo čuvao i štedio. Skoro da mi nisu mogli povjerovati da sam uspio uštedjeti toliko. Jer, valjalo je stalno plaćati radnike, izdvajati dnevnice za radove, popravke, bilo je i takvih koji su tražili da im posudim džamijski novac. Nikada to sebi nisam dopustio – sve evidentiram i sve prolazi kroz priznanice. Čist račun, duga ljubav.“

Iskustva se obično dijele na lijepa i ružna. Hamdo to pojašnjava dosta jednostavno:

„Bilo je i jednih i drugih. Ružna halalim, a lijepih se rado sjećam. Znam da uzdignuta čela hodam i znam da mogu svakome pogledati u oči. Sve ove godine sam bio na čelu džemata i sve što se radilo i organizovalo, prošlo je preko mojih leđa i leđa mojih komšija. Da Bog dragi ukabuli i zdravlje dadne svakome ko pomaže drugima.“

Riječi hvale na račun ovog vrijednog čovjeka imaju svi imami koji su službovali u ovom džematu, ali i ramazanski imami koje medresa rasporedi da tokom ramazana obnašaju imamsku dužnost. Samo lijepe riječi o Hamdi govori i sadašnji imam džemata, Amir-ef. Drežnjak:

„Nikad nije rekao ‘Ne mogu’ ili ‘Neću’. On mi je podrška i potpora u svemu. Mlad sam čovjek, i ja sam davno izgubio oca, ali mi se čini da se ni sa rođenim ocem ne bih bolje slagao. Bude tu i nesuglasica i problema u džematu, ali se sve može riješiti razgovorom i razumom. Mi se lijepo slažemo, a i ostale džematlije to prepoznaju pa nam daju podršku. On je zaista mnogo zadužio naš džemat i svi moramo biti ponosni što imamo ovakve ljude”, veli ef. Drežnjak.

Odlazak na hadž

Neočekivana stvar Hamdi se desila prije nekoliko mjeseci. Naime, obzirom da Tošćanica leži uz Jablaničko jezero te je destinacija brojnih turista, jedna grupa arapskih turista je slučajno naletjela na njega. Nakon upoznavanja i razgovora sa njim, ostali su zapanjeni onim što su čuli. Odlučili su ga počastiti odlaskom na hadž, pri čemu će oni finansirati cjelokupan trošak puta i boravka na svetim mjestima. U prvi mah se sve činilo nestvarnim, ali su ljudi – Hamdo im čestito ne zna ni imena izgovoriti – ostali doslijedni svoje ponude, te su sredstva za put uplaćena, a Hamdo je već predao svu potrebnu dokumentaciju, prošao sve tražene procedure i već za nekoliko dana u Tošćanici će se proučiti tradicionalna ikrar-dova, čime se hadžije ispraćaju na ovaj časni put.

Siguran sam da je Hamdo zaslužio ovakvu nagradu i siguran sam da će, dok god bude imao snage, uporno doprinositi svojoj zajednici i svojoj Tošćanici.

Dovi ću, ako Bog da, svakako prisustvovati, ali mu i bez toga želim dobro zdravlje, hairli put i hadž mebrur – primljen hadž.

Tekst: Safet Pozder

Izvor: Al Jazeera

Budući da je tekst napisan prije nekoliko dana, u međuvremenu je proučena ikrar-dova za Hamdu Vilu u džamiji u Tošćanici.

error: Content is protected !!