Bošnjo ne zaboravi i ne plaši se, već živi, pričaj i OPOMINJI!

I večeras, u pustoj tišini mrkle noći, plače jedna majka. Tiho,u sebi, da koga suzom ne bi uznemirila. I sada kada joj je najteže ona i dalje misli na druge. Ne uznemirava. Šuti i pati, suze padaju niz naborale obraze. Ostala je dostojanstvena. Pati sama. Ne želi učiniti ni trun lošeg, čak ni njima. Misli. No drugi tada nisu mislili na nju. Samo su joj u sekundi hladnokrvno istrgli iz ruku, a čvrsto je čuvala sve. I ni tada se nije bunila. Znala je da će se sve vratiti. Ostala je ponosna i dostojanstvena, a izgubila je. Majka. I sada kada broji dane. Još malo je ostalo. Samo malo. Pitaš se vjerovatno čovječe, još čega malo. Svega nekoliko sati, i njeno dijete naći će napokon svoj smiraj. Otići će dostojanstveno, baš kao što je otišlo i ostalih 8372 svjedoka. Brojiš li čovječe? Jesi ikad pokušao? Hajde…1,2,3,4,5,6….Uh,već dosadilo, jel’ tako?!…7,8,9,10. Sasvim dovoljno. No, nekom ipak nije bilo. Neko se zadovoljio tek sa brojem 8372. Njemu nije bilo mrsko uzeti tolike živote. Nije ga bilo strah posljedica, al’ sad nažalost samo žrtve svjedoče. Posljedica drugih nema. Kazne nema. Šuti se.

Jesi li ti zaboravio Bošnjo? Jesi zaboravio genocid? Jesi zaboravio sve ove žrtve što ti učiniše sad Život bezbjednim. Oni se boriše, da bi ti mogao mirno živjeti. Oni izgubiše živote, da bi ti sad’ bio pobjednik. Jesu li vrijedni spomena Bošnjo? Sjetiš li se kad bolnog broja, sjetiš li se kad krvavog grada i majčine suze? Vrijede li išta Bošnjo? Probudi se Bošnjo, osvijesti se. Poslušaj bolan majčin uzdah na spomen njene male mezimice. Pogledaj suzne oči male curice što isprati svoga oca na dalek put. Put bez povratka Bošnjo. Ne dopusti Bošnjo zaborav. Čuvaj Bošnjo sjećanje. Ne Plaši se Bošnjo, nego i ti svjedoči. Svjedoči i pričaj… Spominji i nikad ne zaboravi borce i krvavi grad. Spomeni ga ponekad Bošnjo. “Krvava Srebrenica”. Tebi je to sitnica, a žrtvama spomen. Majkama u svoj njihovoj boli ipak ponos. Učini to Bošnjo. Njima(žrtvama) pošalji dovu, a živima opomenu. I ne plaši se Bošnjo, živi i pričaj! Jer šutnja je znak odobravanja. Ne odobravaj!!!

Tekst: anonimna čitateljica