FOTO/VIDEO U posjeti pčelinjaku Ibrahima Kukića, u selu Gorica
Ekipa portala Prokrug.ba prije nekoliko dana boravila je u posjeti pčelinjaku Kukić Ibrahima u selu Gorica, smještenom na jugu naše općine.

Gorica je od magistralnog puta udaljena nešto manje od jednog kilometra, a do sela vodi nedavno prošireni i moderno asfaltirani put, pa je pristup u mnogome lakši nego je to bilo ranijih godina. Na samom ulazu u selo, na skretanju smo se odvojili desno, prema pčelinjaku glavnog protagoniste naše današnje priče. Ibrahim Kukić, inače stalno naseljen u Prozoru, pčelarstvom se kako kaže aktivno bavi od 2004. godine. Ljubav za ovom naizgled zanimljivom i jednostavnom, ali suštinski dosta zahtjevnom granom stočarstva postojala je i u prijeratnom periodu, kada je Ibrahim također posjedovao nekoliko košnica, koje su mu bile rekreacija u slobodno vrijeme.
Međutim, rat je učinio svoje, ali ljubav prema pčelama nikada nije prestala. 2004. godine, odmah po oporavku od posljedica srčanog udara, Ibrahim je zahvaljujući dvojici svojih prijatelja pčelara na poklon dobio tri pčelinja društva, te tako ponovo krenuo u ovu zanimljivu avanturu, a dodatni motiv ovaj put su bili i savjeti doktora. Iz godine u godinu broj društava se povećavao, a pčelinjak našeg sagovornika danas broji ukupno 35 košnica.
„Pčelarstvo je za mene jedna velika ljubav, a moje malo pčelinje carstvo veliki izvor sreće i nešto s čim najbolje skrećem misli od svega lošeg i negativnog što nam donosi svakodnevnica. Iako posjedujem ukupno 35 društava, svoje bavljenje pčelarstvom još uvijek definišem hobijem, doduše malo ozbiljnijim i zahtjevnijim, ali ipak hobijem.“- počinje svoju priču Ibrahim.

Budući da smo ga zatekli u, kako je kazao preventivnom pregledu društava, Ibrahima smo pitali o rezultatima rada, korisnosti posla i načinima na koje je dolazio i dolazi do neophodnog pčelarskog znanja.
„Pčelarstvo je živa materija koja zahtjeva svakodnevnu uključenost i nadogradnju stečenih znanja i iskustava. Mnoštvo stručne literature, pretplate na pčelarske časopise, tehnologija interneta, članstvo u lokalnom udruženju pčelara „Maslačak“ i iznad svega stalni razgovori sa pčelarima i razmjena iskustava neophodni su kako biste mogli pratiti sve izazove koje ovo zanimanje nosi sa sobom. Što se tiče rezultata i koristi od pčelarstva, prve godine bavljenja su bile dosta produktivnije i unosnije, s obzirom na dosta bolje vremenske prilike. Posljednjih nekoliko godina su dosta lošije, skoro pa pogubne na našem području. Dosta kiše u periodu najveće pčelinje aktivnosti uticalo je na značajno smanjenje prinosa, posebno za pčelare mog tipa, koji ne pomjeramo svoja društva za ispašom. Međutim, određene koristi naravno da ima, ali već dugo se nije desila godina za koju bi pčelari u potpunosti mogli reći kako im je starim narodnim jezikom kazano „Upala kašika u med“. Uglavnom je to pokrivanje uloženog i pokoje kilo za prijatelje i prodaju.“- kroz osmjeh konstatuje naš sagovornik.

Ova godina je na samom početku, s obzirom na sunčana razdoblja davala veliku dozu optimizma, međutim period stalnih kišnih padavina koji je uslijedio taj optimizam je u značajnoj mjeri smanjio. Ipak, kako ističe naš sagovornik, postoji nada da će se na neki način ishodovati koliko-toliko pozitivni rezultati.
„Nada zadnja umire. Ja, kao i moje kolege sa kojima svakodnevno razgovaram smo svijesni loših vremenskih prilika i njihovog negativnog uticaja na unos meda, međutim svi zajedno se ipak nadamo da će se u konačnici izvući barem solidni rezultati.“- zaključuje Ibrahim.
Za kraj, naš sagovornik je poručio sljedeće: „Preporučujem svima koji imaju mogućnosti za uključenje u pčelarstvo, da to i učine. Zaista vam ne treba bolja antistres terapija, a ono što vam je jedino potrebno jeste da krenete. Za nastavak bavljenja iz dana u dan ćete imati sve više motiva i sve više volje.“

Naša ekipa je iskoristila lijep i sunčan dan da zabilježi još nekoliko kadrova sela, a Ibrahima smo ostavili u društvu njegovih „krilatih ljubimaca“, u pčelinjaku, okruženog zelenilom, umirujućim cvrkutom ptica, ali i pčelinjim zujanjem, koje za nas malo bojažljivije, priznat ćemo, i nije bilo baš tako umirujuće.
Video: