Življenje ramazana!

بـســــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــــم الله الرحمن الرحيم

 

Četvrti je dan ramazana i o njemu govorimo!

Pored osnovnog svojstva ramazana, tj. da pridonosi po­staču bogobojaznost, ovaj mjesec krasi i još jedna vrlina koja ga izdvaja iznad drugih mjeseci – u njemu je spušten ili objavljen Kur’an.

Ovo ćemo pojasniti kroz sljedeći primjer: Nekoj posudi, osnovna vrijednost koju ona ima biva dodatno poveća­na onim što ona u sebi čuva. Naime, ako imamo dvije iste posude i u jednoj od njih se nalazi med, a u drugoj prljava voda, jasno je da one nisu jednako vrijedne. Isto je i sa bilo kojom knjigom. Ona je za sebe isto kao što je neka druga također knjiga za sebe. One mogu biti slične po koricama, pa čak po tome mogu biti istovjetne, ali vrijednost knjizi daje njen sadržaj, ono što čuva među svojim koricama. Moguće je da neka knjiga objašnjava propise koji čo­vjeku osiguravaju njegovu vječnu sreću i blagostanje, dok neka druga može imati sadržaj koji čovjeka navodi u zabludu.

U tom smislu zamislite i ramazan kao jednu posudu u koju je spušten Kur’an. Sama ta posuda po sebi ima posebnu vrijednost.

Od svojstava Kur’ana koja se navode na samom početku sure El-Bekare jeste ono da je Kur’an uputa onima koji su muttekin (bogobojazni). Također smo rekli da je jedno od svojstava ramazana da vodi ljude ka takvaluku (bogobojaznosti). Ako ove dvije stvari povežemo i sagledamo zajedno, onda možemo doći do zaključka kako je Allah, dž.š., sva sredstva dosezanja ljudskog savršenstva smjestio u mjesec ramazan, a ramazan i jeste za takvaluk jer je u njemu objavljen Kur’an.

Shodno rečenom, možemo kazati da je učenje Kur’ana u ramazanu mnogo vrjednije upravo zato što čovjek u tim dani­ma iščitava Knjigu koja ga vodi njegovom izbavljenju.

Da bismo ovo malo približili, navest ćemo primjer. Za neku hranu, recimo meso, kažemo da ima neka dobra svojstva, ko­risna za sve ljude. Dakle, imat će koristi samo oni koji budu jeli to meso. To što neki ne uzimaju meso, ne znači da meso gubi svoje svojstvo tj. svoju vrijednost.

I za Kur’an vrijedi nešto slično. Kur’an jeste uputa svim ljudima, ali koristi od njega imaju samo bogobojazni.

Allah, dž.š., kao Onaj Koji sve zna i Koji obznanjuje Šerijat, Sâm određu­je i propis i predmet tog propisa. I u nastavku ajeta Allah, dž.š., ponovo naglašava istu misao kada kaže: „…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate!“,  pa zato onaj ko je bolestan teško mu je postiti po čitave dane. Zbog toga Allah, dž.š., kaže da umjesto tih dana onaj kojem se obraća isposti neke druge dane, kada mu se stanje popravi.

Proučavajući život našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., sigur­no nalazimo da on nije imao nijedan trenutak odmora, da je stalno bio izložen brigama i tegobama. To je priroda Ovoga svijeta u kojem živimo. Čovjek na Ovom svijetu neće doći do bilo čega ako ne podnese neku teškoću.

Time nas Poslanik, s.a.v.s., uči da se teš­koća koju čovjek podnese u odnosu na rezultate i plodove koje njeno podnošenje donosi sa sobom nikako ne može takvom i smatrati. Jedan drugi kur’anski ajet može potvrditi ovo mišlje­nje kada kaže da u vjeri nije ništa propisano teškim (sura El-Hadždž, 78.)

Trebamo znati i stalno imati na umu da na svakom koraku mi od Njega Uzvišenog tražimo oprost.

Od nas se traži da u susretu sa tegobama ispo­ljimo strpljivost i sve podnesemo dostojanstveno, a da s druge strane na Božijim blagodatima budemo zahvalni.

Zato svako iskušenje, bilo ono manje ili više teško, trebamo podnositi strpljivo i dostojanstveno, bez negodovanja jezikom ili srcem.

Također, moguće je da Božije evlije – Bogu krajnje pokorni robovi na jed­noj takvoj bolesti iskazuju zahvalnost i da to dožive kao Božiju blagodat. Tako i post podrazumijeva podnošenje odredenih teš­koća, kao što je uzdržavanje od hrane i pića. Mi pri tome tre­bamo ispoljiti izdržljivost ili na neki način iskazati zadovoljstvo. Položaj običnih ljudi kada je riječ o postu je takav da ispoljavaju izdržljivost, dok evlije iskazuju zahvalnost.

Potom slijedi dio ajeta gdje Allah, dž.š., kaže: “…da odre­deni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je uka­zao na Pravi put, i da možda zahvalni budete.“ Za nas ovdje nema razlike da li se rečeno odnosi na veliča­nje ili zahvalu Allahu. U oba slučaja želi se reći da je jedna ne­procjenjiva blagodat data ljudima kroz mjesec ramazan, kroz post i kroz objavu Kur’ana i upravo zbog toga ima mjesta da se Allah veliča.

Ajet u nastavku time i završava, pa kaže: “…i da mož­da zahvalni budete.” Vidite, ovdje se ne kaže: Sigurno ćete doći u stanje šukra, da biste bili zahvalni. Ali se kaže možda dođete na taj nivo, jer ramazan ima sve preduvjete.

Zato se na kraju ajeta kaže: “…i možda zahvalni budete!”, tj. možda stignete do stanja šukra. Sigurno je da Allah, dž.š., zna kakvi smo mi. Dakle, nije do Allaha već do nas ovakvih kakvi jesmo, da li ćemo dokučiti zbilju ramazana i Kur’ana, koji je u njemu objavljen. Zato se kaže: “…možda vi stignete do tog položaja.”

Ovdje smo stigli do još jednog zaključka. Na početku sure El-Bekare jasno se kaže da su bogobojazni upućeni, dok u ovim ajetima Kur’an za sebe kaže da je uputa svim ljudima.

Među ljudima kojima se Kur’an ovdje obraća ima i bogobojaznih, i onih koji nisu takvi. Na kraju, iz predočenog možemo shvatiti kako je ulazak u mjesec Ramazan, pa i izlazak iz njega učinjen s ciljem da čovjek dosegne stanje šukra, koje je svojstveno je­dino dobrim Božijim robovima.

S obzirom na činjenicu da se u ajetima kaže kako post nije samo uzdržavanje od hrane i pića, te da post podrazumijeva i neke druge stvari, postavlja se pitanje: Kako da čovjek dotakne zbilju posta i da dosegne ovaj položaj šukra, jer samo gladovanje i žeđ svi ljudi jednako doživljavaju i razumijevaju, i tu nema neke razlike.

Budući da Gospodar želi da mi dosegne­mo položaj šukra, nakon ova tri ajeta – koji se vežu za mjesec ramazan – dolazi jedan veoma kratak ajet, koji u sebi sažima veoma visoka i suptilna značenja i koji pored svoje sažetosti pojašnjava taj put. U ovom ajetu Allah Uzvišeni poručuje: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam Se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu.“

A o onom što slijedi iz ovog ajeta govorit ćemo, ako Bog da, sljedećeg petka!

Razlišljajmo o ovim mislima i probajmo sebe njima oplemeniti!

Gospodaru, molimo Te da nam u ovim ramazanskim danima podariš rahatluk bogobojaznih, sreću vjernika, dovu čestitih Tvojih robova i nagradu strpljivih, da oprostiš nama, našim roditeljima, onima koje volimo i koji su poštovanje kod nas zaslužili, obraduj nas dobrim i neka obilno dobro Tvoje traje, podari nam nafaku, sreću i oprost, ukaži nam Svoju dobrotu, milost i oprost, a srca naša obasjaj nurom pokornosti prema Tebi.

4. ramazan 1442.h.g./ 16. april 2021.

Nazif Garib, Muderris