Foto-reportaža s biciklističkog maratona “Tiha vožnja za žrtve Srebrenice i Žepe” uz impresije dvojice naših sugrađana, učesnika maratona

Prethodnih dana redovno smo Vas izvještavali o putovanju biciklista iz Prozora ka Srebrenici u sklopu biciklističkog maratona „Tiha vožnja za žrtve Srebrenice i Žepe“.

Naime, dvojica Prozorčana, Elmin Islamović i Ermin Kulaglić su 9.7.2016. godine krenuli iz Prozora put Srebrenice, kako bi na taj način odali počast tamo stradalim žrtvama u jednom od najvećih zločina u novijoj historiji čovječanstva. Naši biciklisti su se u Jablanici priključili koloni biciklista iz Mostara, koji su u organizaciji Biciklističkog kluba „MAS“ Mostar krenuli iz grada na Neretvi. U nastavku puta spomenuta ekspedicija se u Rajlovcu priključila „12. biciklističkom maratonu Bihać-Srebrenica“, odakle je karavana od ukupno oko 350 biciklista nastavila zajedno svoj put ka konačnom odredištu, Memorijalnom centru u Potočarima.

O ovom putovanju, usponima, poteškoćama na putu, povredama, druženju porazgovarali smo sa dva glavna protagonista ove priče, Elminom i Erminom.

Elmin Islamović za naš portal podijelio je impresije sa ovog putovanja:

sreb11„09. 7. 2016. Krenuli smo put Jablanice, gdje smo se priključili BK-u „MAS“ Mostar. U Jablanici smo potpisali svoje učešće i preuzeli svoj startni broj, akreditaciju i majicu. Prema Sarajevu nastavljamo oko 12.00 h. Nakon skoro 120 km puta, stižemo u kasarnu Rajlovac, gdje smo imali obezbjeđeno prvo noćenje. Tu se priključujemo „12.biciklističkom maratonu Bihać-Srebrenica“. Opšti zaključak jeste da je prva etapa maratona uspješno privedena kraju, uz minimalne bolove i opekotine od sunca,vrućine i lakše povrede od napora.

10.7.2016. Na nogama smo već od oko 4.30 h, osjeti se neka blaga nervoza. Prije polaska slijedi kratki brifing i upute vezane za ponašanje, eventualne provokacije i sl., karavana od oko 350 biciklista i 60 automobila pod punom spremom i policijskom pratnjom kreće na put dug 160 km. Neka čudna energija osjeti se u zraku. Put do Olova protekao je u najboljem redu, a doček koji smo imali u Olovu ne može se riječima opisati. Mislim da je bukvalno čitav grad izašao da nas pozdravi. Nakon pauze krenuli smo prema Kladnju. Uspon uz Karaulu je mukotrpan, na skoro 40 stepeni, ali savladali smo i tu prepreku. U nastavku prolazimo Vlasenicu i ulazimo u Konjević Polje, a tada počinje i najteži dio puta. Put nije bio fizički naporan, čak je i bol u koljenu, koju sam vukao od Bradine naprosto nestala, neki čudni osjećaji preplave insana. U dva dana putovanja bilo je mnogo detalja koji će ostati urezani u pamćenje, ali scena gdje dedo pored puta sa suznim očima  pokušava skoro pa svakom biciklisti najsrdačnije, iz dubine duše selam da uputi je nešto što ću zadugo pamtit, i slika koja će mi zauvijek ostati urezana u memoriju. U Potočare smo stigli u 19.30 h. Podršku prisutnih nadjačao je jauk tišine i bjelina nišana Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. Težina i bol osjete se u vazduhu.

11.7.2016. Nakon prespavane noći, klanjali smo dženazu za 127 žrtava srebreničkog genocida. Opisati samo pogled na 127 tabuta je nemoguće. Tuga, bol, praznina, osjećaji su koji se mješaju u čovjeku dok sve to gleda, i dok se pita do koje granice „ljudska“ monstruoznost može da ode. Zato, pamtimo Srebrenicu 365 dana u godini, svaki dan, svaki tren, a ne samo na 11.7., kako se više nikada i nikome ona ne bi ponovila.

Ovim putem želim da se zahvalim kolegama iz BK-a „MAS“ Mostar na organizaciji tokom puta koji smo prešli zajedno, bilo je zadovoljstvo biti dio ove karavane. Želim da se zahvalim MIZ-u Prozor, vašem portalu na pomoći prilikom organizovanja ovogo puta, kao i svojim prijateljima koji su mi bili moralna pomoć i podrška na bilo koji način.

Svima vam kolektivno od srca hvala, i naredne godine ako Bog da idemo u većem broju!“ riječi su Elmina Islamovića.

Ermin Kulaglić je također s nama podijelio nekoliko impresija sa ovog putovanja:

13592173_1107182942653098_6418118614751553918_n„Što se tiče puta prošlo je sve uredu, bez ikakvih problema. Povreda hvala Bogu nije bilo. Prvi dan vožnje naišli smo na zastoj u Konjicu, gdje smo čekali oko sat vremena, zbog pogibije  motocikliste na Bradini. Uspon uz Bradinu je bio prvi teži ispit za bicikliste, a pojedini su zbog nemogućnosti da izdrže do kraja ovog teškog uspona prebačeni vozilima koja su nam cijelo vrijeme bila na raspolaganju, i koja su nas cijelim putem pratila. Nakon što smo  uspješno prevazišli ovaj teški uspon, kratko smo odmorili, nakon čega smo nastavili putu ka Rajlovcu, gdje smo se smjestli. U Rajlovcu smo imali obezbijeđenu večeru, spavanje. Sutra dan smo oko 7.00 sati krenuli ka Srebrenici. Krećući se iz Sarajeva na izlazu iz grada jednom od biciklista pukla je guma. Sačeko sam ga, pomogao mu oko popravke i nastavili smo svoj put zajedno s ostalim učesnicima.

U nastavku smo odmorili u Olovu, gdje  smo imali lijep doček, ručak i osvježenje. Također, određeni biciklisti su zbog umora iskoristili automobile koji su nas pratili, te su na taj način stigli do Olova, gdje su nam se priključili, te smo dalje nastavili ponovo svi zajdno s biciklima. Spuštajući se niz područje Karaule jedan od kolega biciklista je nezgodno pao, te se povrijedio, pomogli smo mu da sanira svoju nezgodu, te smo nastavili put. Odmorili smo kratko u Kladnju. U nastavku najteži dio puta bio je uspon u području Vlasenice. Jedan dio kolega je u ovom dijelu odustao, jer je bilo zaista jako zahtjevno i teško. Ja sam hvala Bogu izdržao i ovaj teški dio puta, te sam bez problema napredovao prema našem konačnom odredištu.

Oko 19.30 sati smo stigli u Potočare, a kao dio ekipe zajedno s članovima BK-a „MAS“ Mostar položili smo cvijeće na spomen-obilježje u Potočarima. U Potočarima smo prenoćili svi biciklisti zajedno na platou pored Memorijalnog centra, a ujutro smo obišli cijelo područje, i bilo je zaista teško boriti se s emocijama. Tuga i bol preplave čovjeka kada pogleda rijeku bijelih nišana pred sobom, nišana nevino stradalih. Klanjali smo dženazu, a nakon toga je uslijedio povratak kući, za koji smo imali organizovan autobus do Jablanice, iz koje smo se uz pomoć prijatelja prebacili do Prozora, u koji smo stigli oko ponoći.

Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim svima koji su mi na bilo koji način pomogli realizaciju ovog puta, te naravno kolegama iz BK-a „MAS“ Mostar s kojima je zaista bilo olakšano ovo naše putovanje“.- kazao je za naš portal Ermin Kulaglić

U ime portala „prokrug.ba“ još jedanput upućujemo najiskrenije čestitke našim biciklistima na ovom uspješno apsolviranom pothvatu, uz nadu da će ovaj maraton iz našeg grada prerasti u tradiciju, koja će iz godine u godinu privlačiti sve veći broj učesnika. Cijelu foto-reportažu pogledajte u našoj GALERIJI.

„DA SE NIKADA NE ZABORAVI, I NIKADA I NIKOME NE PONOVI SREBRENICA!!!“

 

10 thoughts on “Foto-reportaža s biciklističkog maratona “Tiha vožnja za žrtve Srebrenice i Žepe” uz impresije dvojice naših sugrađana, učesnika maratona

Comments are closed.

Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial
error: Content is protected !!