„Begovske porodice iz ramske nahije“ | Prozorski Krug 767

U „Rodoslovlju bosanskog, aliti iliričkog i serpskog vladania„ popa Stanislaava Rupčića, koji se čuva u samostanu Sv.Duh u Fojnici, pod rednim brojem 54. Nalazi se rodoslov i grb „begovske porodice iz ramske nahije“- porodice Kopčić.

Jedna od porodica koja je ostavila pečat u povijesti Bosne a čiji se grb čuva u franjevačkom samostanu u Fojnici, pored grbova porodica Kotromanić, Nemanjić, Vilić, Tvrtković i drugih je porodica Kopčić, čije je ognjište bilo u istoimenom naselju na izvoru Rame u prozorskom kraju (danas većinom potopljeno vodama HE Rame , 1968).
Zanimljivu legendu o Kopčićima zabilježio je Mehmed – beg Kapetanović Ljubušak u „Narodnom blagu“, gdje govori kako je jedan glasoviti junak Alaj – beg Kopčić, rodom iz Rame, uhvatio u boju nekog Poljskog princa. To bijaše u 15. stoljeću kada je sultan sa Poljacima ratovao. Kada je ga doveo pred sultana on mu reče : “Išti šta hočeš da ti darujem.? A beg odgovori: – Čestiti sultane! Neću drugo ništa nego ćeš mi u Duvanjskoj okolici, u mom rodnom kraju, dati onoliko zemlje koliko mognem za jedan dan na svom konju Mlikoti odjahati. To mu je sultan dozvolio. Kad se vojska kući povratila, na određen dan, beg Kopčić rano uzjaha konja Mlikotu te počne odjahivati brda, planine i polja, a za njim su povjerenici granice postavljali. Taj cijeli predjel raznovrsne zemlje, do 1968., nalazio se u posjedu potomaka bega Kopčića u prozorskom kotaru, u mjestu Rami. Alaj – beg je sahranjen u Rami u posebnom turbetu (potpuno uništen od strane HVO, a sad opet obnovljen), a malo niže od ovog turbeta pokopan je konj Mlikota, nad kojim je postavljen jedan četverougaoni kamen kao spomen.

Bezi Kopčići spadaju među prve bosanske plemiće. Od opisanog događaja potiče poslovicav “Objahuje kao Kopčić oko Duvna“.
Početkom ovog stoljeća polovina ondašnjeg kotara Duvanjskog još bijaše u posjedu Kopčića, pa je bila aktuelna poslovica „Od Ljubuše do vode Grguše , Kopčića je Duvna Polovina“, a historičar Vjekoslav Kjajić navodi još i danas neke porodice Kopčića (Beganovići, Muratbegovići, Kadrići), posjeduju dobar imetak u polju Duvanjskom, dotičim se kod ostalih nadsljedstvom posve rastočio i dopao tuđih ruku.
Kao još jedan dokaz utemeljitosti legende o hvatanju princa, ali i junaštva Kopčića, navodi se muslimanska narodna pjesma „Džanan buljugbaša i Rakocije“ u kojoj je otpjevan boj kod Temišvara kada je tursku vojsku napalo sedam kraljeva, ali su se Turci odbranili i uhvatili svih sedam.

Prvog je kralja uhvatio Ibro Fazlagić, drugog je uhvatio kralja beg Vitković sa Glasina ravna,
trećeg Kopčić od bijeloga Duvna…
Mehmed – beg Kapetanović – Ljubušak , sakupljajući narodne poslovice, bilježi u jugozpadnoj Bosni poslovicu : “U bisegama, kao u Kopčića topuz“, kao uzrečicu za ljude koji imaju uvijek pripremljeno riješenje, bez obzira u kojoj se situaciji nalazili.

Zanimljivo je da su Kopčići pristajali uz pokrv Husejn Kapetana Gradašćevića. Po franjevačkim izvorima, ramski bezi Kopčići su se raslojili na Muratbegoviće, Beganoviće i na Kadriće a po nekim izvorima (porodični) bezi Kopčići su se raslojili na Muratbegoviće, Beganoviće i na Mahmutbegoviće jer je beg Kopčić imao tri sina Mahmuta, Begana i Murata i tako su nastale ove porodice koje su sačinjavale većinu stanovništva Kopčića do potopa. Potomci bega Kopčića danas žive većinom u Mostaru, Bugojnu i Prozoru.
Rijetko je koja bosanska velikaška porodica ostavila traga u legendama, narodnim pjesmama i poslovicama kao Kopčići, razlog tome je junaštvo, porodična otpornost i vitalnost koja je iskazana kroz dugu povijest Bosne.