Da se ne zaboravi, da se ne ponovi. Šta se stvarno dogodilo 23. 10. 1992.

Šta se stvarno dogodilo  tog 23.oktobra 1992.godine 

Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) su 23. oktobra 1992, masovnom upotrebom teških artiljerijskih oruđa, oklopno-mehanizovanih sredstava ratovanja, kao i masovnom upotrebom pješadijskih jedinica, napali grad Prozor. Tom prilikom angažovane vojne jedinice su izvršile teško bombardovanje gradskog središta, što je izazvalo velike materijalne štete na stambenim i privrednim objektima u dijelu grada kojeg su uglavnom, naseljavali, Bošnjaci. Prilikom ulaska u grad navedene snage su ubile i teže i lakše ranile više lica.

Po ulasku u Prozor HV i HVO su svo bošnjačko stanovništvo koje nije uspjelo da izbjegne prema Jablanici ili u obližnje šume deportovalo u unaprijed pripremljene zatočeničke objekte, a vojno sposobne muškarce u prve logore na području paradržavne hrvatske (Republike Hrvatske) tvorevine Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (u skladištu Teritorijalne odbrane u Prozoru, fabrici “UNIS” i školskim objektima – u selima Ripci, Jaklići, Šćit, itd.). Prilikom zauzimanja Prozora i neposredno poslije toga, pomenute vojne snage su zapalile 71 bošnjačku kuću, zatim 39 ugostiteljskih i 11 drugih privrednih objekata u vlasništvu Bošnjaka, te oduzele 110 motornih vozila različitih tipova i namjene.

Hrvatske snage su na području Općine Prozor izvršile brojne masovne i pojedinačne pokolje bošnjačkog civilnog stanovništva, posebno u sljedećim naseljima: Blace, Klek, Parcani, Paroš, Tolovac, Duge, Škrobućani, Tošćanica, Orašac, Lapsunj, Heljdovi, Here, Šćipe, Krančići, Donja Vast i dr.

U toku 1993. HVO je izvršio skoro potpuno protjerivanje bošnjačkog stanovništva sa okupirane teritorije. Vojno sposobni Bošnjaci (oko 1.000) su deportovani u logore u Prozoru ili zapadnoj Hercegovini.

Dana 28. avgusta 1993. HVO je uhapsio preostalo civilno stanovništvo, potovario ih u kamione i preko sela Kućani protjerao. Tada je u jednom klasičnom getu u dijelu Prozora koji se zove Pograđe, HVO ostavio da životare ukupno 128 lica bošnjačke nacionalnosti, uglavnom članove porodica majstora koji su bili potrebni za održavanje ratne teknike HVO-a.

U toku zatočenja u logorima HVO-a naročito su bili torturi izloženi logoraši u Vatrogasnom domu u Prozoru i Srednjoškolskom centru, gdje su premlaćivani i mučeni do smrti. Postoje brojne izjave o strijeljanju civila Bošnjaka na lokalitetu Duška Kosa (danas je to deponija smeća). Desetine žena i djevojaka je silovano, a zabilježena su i seksualna iživljavanja nad muškarcima, među njima i prisiljavanje na seksualni odnos sa krmačom.

Dana 31. jula 1993. pripadnici vojne policije HVO brigade “Rama” su iz logora u Srednjoškolskom centru u Prozoru izveli više od 50 logoraša i koristili ih kao živi štit na Crnom Vrhu (Makljen) protiv pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, koje su povezali u dvije grupe. Od toga je jedna grupa od 26 logoraša uspjela da pobjegne na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, a drugu su pripadnici HVO-a jednostavno s leđa likvidirali. Njihova tijela su pronađena i ekshumirana iz sekundarne masovne grobnice u selu Lapsunj 24. septembra 1998. (ukupno 21 tijelo).

Hrvatske snage su potpuno uništile sljedeća bošnjačka naselja: Tošćanica, Lizoperci, Grevići, Gračac, Ustirama, Heljdovi, Klek, Gračanica, Paroš, Parcani, Gorica, Škrobućani, Munikoze, Prajina, Donji i Gornji Krančići, Lug Donji i Gornji Višnjani, Blace, Here, Lapsunj, Kovačevo Polje, Varvata i Orašac.

U Prozoru (na području Općine) je ubijeno 254 Bošnjaka: muškaraca, žena i djeca.

Ratni reporter Akif Agić  prije dvije godine dostavio je Tužilaštvu BiH dokaze o više stotina silovanja bošnjačkih djevojčica iz Prozora od pripadnika zloglasnog HVO-ovog “Kinder voda”.

Izvor: Saff.ba