Petak je vrijeme za Mostarsku poruku

Tri poruke jednog hadisa!!

Mostarska poruka, petak, 15. ramazan 1441.h.g./ 08.05.2020.

Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin!

”…a ti podsjeti ili opomeni jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.” (Ez-Zarijat, 55.)

Polazeći od gore spomenutih riječi Uzvišenog Allaha podsjećam sebe i vas da sam u prošloj poruci govorio na temu poštivanja Allahovih odredbi!- a kroz jedan od trideset hadisa Poslanika s.a.v.s. na kojima počiva islam prema Imamu Neveviju.

Današnja poruka koju prenosim, za koju je imam Nevevi kazao da na njima počiva islamsko učenje, osnova je u hadisu koji prenose Ebu Zerr i Muaz r.a. kazavši da je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: „Allaha se boj gdje god bio. Poslije lošeg djela uradi dobro koje će ga pobrisati i prema ljudima se ophodi lijepo!“

U ovom hadisu Poslanika s.a.v.s. poručuju se tri stvari:
– bogobojaznost,
– poziv na dobro poslije urađenog lošeg djela, i
– lijepo ponašanje ili ophođenje prema ljudima.

Bogobojaznost tj. svijest o Allahu (svebožijoj prisutnosti) kada smo usamljeni kao što to osjećamo i kada smo među ljudima; svijest o Allahu u svakom vremenu i prostoru da On Uzvišeni zna za svakog Svog roba, u svakoj prilici i svim okolnostima. Riječ التقوي – bogobojaznost obuhvata izvršavanje svega naređenog i ostavljanje svega zabranjenog.
Govoreći o takvaluku Talk ibn Habib je kazao: Takvaluk ili bogobojaznost je u izražavanju pokornosti Allahu pod okriljem nura Allahovog i očekujući nagradu Njegovu, ali i u ostavljanju svakog grijeha/ djela koji je znak neposlušnosti Allahu iz straha od Njegove kazne.“
A Omer ibn Abdulaziz je kazao: „Takvaluk ili bogobojaznost se ne ogleda kroz post tokom dana niti kroz noćni namaz, a niti u mješavini ta dva ibadeta. Takvaluk se ogleda u izvršavanju naređenog i ostavljanju zabranjenog, a ko bude obdaren činjenjem dobra nakon toga to je onda dobro nad dobrim!“
Polazeći od riječi Allaha Uzvišenog: „…I bojte se Allaha, jer Allah zna svačije misli.“ (El-Ma’ide, 7.) i pojašnjenjem Muhammeda a.s. kada je kazao: „Bogobojaznost je ovdje!“ – upirući rukom u prsa, treba kazati da je srce mjesto ili stanište bogobojaznosti, a što se može razmuijeti i iz ajeta: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša…“ (El-Hadždž, 37.) U prilog tome može se spomenuti i hadis Muhammeda a.s. kada je doslovno kazao: „Allah ne gleda u vaša tijela. On gleda u vaša srca!“

A šta dopire do Allaha Uzvišenog i šta je to za što će čovjek biti nagrađen govore i svjedoče mnoge poruke Muhammeda a.s.

Allah Uzvišeni prima i prihvata samo ono što je učinjeno iskreno radi Njega, pa zapitajmo se da li radimo to što radimo (klanjamo, postimo, Kur’an učimo, sadaku dijelimo, drugima se smiješimo, druge na razne načine pomažemo…) da li to radimo u ime Allaha ili u tome ima i primjesa želje za samoisticanjem?!

Ramazan je dobra prilika da sami sebe prekontrolišemo, uradimo magnetni snimak svojih djela ili postupaka, a nakon toga sami sebi odredimo dijagnozu za unapređenje svog/ našeg stanja.

Poslije takvaluka, kao da nam Muhammed a.s. hoće reči da svi griješimo pa nas poziva da poslije svakog grijeha ili lošeg djela uradimo neko dobro koje će ga pobrisati.

Neophodno je kazati da se ovo odnosi na grijehe prema Allahu Uzvišenom ili loša djela kao rezultat neposlušnosti prema Allahu.

A za grijehe koji se učine prema ljudima, ako što su uvreda, psovka, laž, potvora, lažno svjedočenje, nepravda, izrugivanje, omalovažavanje…, za ovakve grijehe je neophodno i halala tražiti. A oni koji oproste, o njima Allah Uzvišeni kaže: „…koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine…“ (Ali Imran, 134.) A o ovome je Muhammed a.s. kazao: „Neće niko uvredu oprostit, a da mu Allah neće ugled među ljudima povećati!“

Zato valja povesti računa o svojim postupcima!

Posebno u mubarek mjesecu ramazanu. Da! Nije problem odreči se jela, pića i drugih tjelesnih potreba i užitaka! Od toga mogu postiti i druga živa bića, koja su po našem poimanju bezvrijedna!?

Ali treba se odreči onoga što je ionako zabranjeno!!! A odričemo li se mi toga? Ponovo velim: Hajmo sami sebe snimiti i vidjeti samo u jednom danu koliko smo osoba ogovorili; koliko je neprimjenih riječi iz naših usta izašlo; koliko je nepravednih odluka doneseno; koliko je osoba osjetilo našu nepravdu; koliko je osoba našom zaslugom oštećeno; koliko je osoba zbog nas obespravljeno….koliko, koliko i koliko?!?!?!

Naravno, nismo mi meleki! Ali, valja nam misliti o sebi! Svako od nas griješi, neko više a neko manje! Allah Uzvišeni sve grijehe prašta! Ne treba gubiti nadu u Njegovu milost, ali treba strahovati za svoj krajnji ishod! Treba misliti i putovanju bez povratka – smrti! Ko može garantovati da ćemo imati priliku se pokajati Allahu Uzvišenom, a kamoli halala zatražiti od onog koga je se uvrijedilo, ponizilo, nepravdu mu se učinilo….

Osvanuli smo, a sva moć i vlast pripada Allahu, Gospodaru svjetova.
Gospodaru, molimo Te da nam podariš dobro u ovom danu: proviđenje, pomoć, nur, berićet i uputu. I utječemo Ti se od svakog zla u ovom danu i zla koje slijedi.
Gospodaru, molimo Te da nam podariš slast bratsva, dugo prijateljstvo, slast magfireta, ostvarenje nada i lijep kraj. Amin.

Nazif ef. Garib